Stanovi u švajcarskim francima CHF - osnov za raskid ugovora o stambenom kreditu, klauzula Rebus sic stantibus
Ovde se radi o kauzi ugovora, odnosno zbog čega su se strane obavezale i sta je sama svrha ugovora.
Klauzula rebus sic stantibus omogućava jednoj strani da zahteva raskid ugovora zbog promenjenih okolnosti koje otežavaju ispunjenje obaveze jer se zbog tih okolnosti ne može ostvariti kauza ugovora.
S obzirom da ugovor više ne odgovara očekivanjima ugovornih strana, bilo bi nepravicno održati ga na snazi.
Dakle, dva su “elementa” koja omogućavaju dužniku da traži raskid ugovora, prvo zbog otezavanja ispunjenja ugovora a drugo zbog onemogućavanja postizanja same svrhe ugovora, jer ako dužnik isplati banci vrednost još jednog stana, čemu onda svrha ugovaranja.
Okolnosti koje su vodile raskidu su svakako bile nepredvidive.
Ovo iz razloga što je NBS bila u sprezi sa političarima tog vremena i nije obavestila građane o mogućem nepredvidivom uvećanju rate kredita.
Građani naravno idu linijom manjeg otpora i pristaju na manju ratu, zato je NBS bila dužna da preispita plasiranje hipokretarnih kredita u CHF građanima.
Kako je NBS “protočni bojler” građani su upali u klopku, dali “slobodnu” izjavu volje, pristali na ugovor i danas komercijalne banke (zajedno sa pojedinim bivšim političarima) ubiraju plodove tog ne/rada.
Ovo nije pitanje prava već pravicnosti. Pogledajmo samo kako banke posluju u šerijatskom pravu i kakav odnos imaju sa klijentima. Očigledno da je neko u Srbiji dobro zaštitio krupni kapital i još uvek ga štiti.
BY DRAŽA